2/20/2017

Lifestyle// Organization




Na samom početku, moram vas upozoriti da ukoliko očekujete post s deset "točaka/savjeta" kako bolje organizirati svoje vrijeme, takav ovdje nećete pronaći pa odmah možete napustiti stranicu. Da ste mi isto pitanje postavili prije možda deset ili nešto više godina, dobili biste tri posta s (do detalja) razrađenim uputama u barem pet različitih boja i barem tri različita fonta, radi bolje sistematizacije. Danas su stvari puno drugačije.



Da, ja sam bila ona od koje su se posuđivale bilježnice u srednjoj školi i skripte na fakultetu. U mome svijetu, bilo kakav oblik ne organiziranosti vremena, prostora ili bilo čega drugog nije dolazio u obzir. Svaka je knjiga imala svoje mjesto, svaka lekcija u bilježnici svoju boju, a svako događanje u životu je imalo barem tri scenarija "kako i zašto" u mom rokovniku. Shvatili ste poantu!

Međutim, negdje između dvadeset i pete i tridesete sam shvatila da je vrijeme puno lakše organizirati kada ti se život odvija na relaciji škola-izlasci ili posao-prijatelji-dečko pa čak i fakultet-posao-prijatelji-muž. Međutim, kada se jednog dana probudite i shvatite da morate balansirati između posla, dvoje djece, kućanstva, bloga, pisanja za portal, prijatelja i muža, a dan ima samo dvadeset i četiri sata, nema tog umijeća planiranja koje vam može pomoći.

Frustracija je bila neizbježna, barem u mom slučaju. Uz sve navedeno, ja sam još željela i vježbati i pročitati koju knjigu, biti redovita na društvenim mrežama, možda čak napokon i pogledati sve sezone neke popularne serije o kojoj svi pričaju... I slagala sam ja popise i kupovala puste rokovnike i pokušavala i pokušava, ali stvari nikako nisu išle u smjeru koji bi mene zadovoljio odnosno da uspijem napraviti sve s popisa i to unutar zadanog roka.

Na kraju balade dogodila se Arhimedova "Eureka"! Vrlo jednostavno i jedino održivo rješenje za mene je bilo slaganje prioriteta.

Na prvom je mjestu moja obitelj. Oni su početak i kraj i za njih se uvijek mora pronaći vremena. Sve ostalo je manje bitno. Točka. Posao je tu kao nešto što me istovremeno veseli, a predstavlja i izvor prihoda tako da također treba zauzimati i zauzima važno mjesto. Ostatak vremena sam morala rasporediti dan za dan. Nema "moranja" i nema prisile. Ne moram ići prati kupaonu ili vježbati ukoliko mi se ne da, a u mome je rokovniku bilo "zakazano" za srijedu navečer. Vjerujte mi, meni je odustajanje od mog vlastitog "moranja" predstavljalo najveću pobjedu. Ne moram sve peglati, ne moram vježbati, ne moram objavljivati postove na blogu svaki tjedan, ne moram usisavati svaki dan, ne moram pročitati knjigu i godinu dana ukoliko ne stignem. Mogu, ali i ne moram. Blogosfera neće propasti bez mojih postova, socijalna služba mi neće oduzeti djecu ukoliko im trenirka nije uvijek opeglana, a vjerujem da i nećemo umrijeti od trodnevne prašine s noćnog ormarića.

Stoga, na kraju ove moje balade, jedini savjet koji vam mogu i od srca želim dati jest taj da si date ODUŠKA. Ne stavljajte si nepotrebni emocionalni niti ijedan drugi teret na leđa. Prihvatite promjene u svom životu na racionalni način i ne opterećujte se nepotrebnim stvarima. Dvadeset i četiri sata nisu puno, ali su opet jako puno ukoliko ih trošite na "moranje".


I was wearing Zaful (HERE) shirt and Mango boyfriend jeans.

SHARE:

4 comments

  1. Beautiful pictures lovely. Happy Monday xx

    ReplyDelete
  2. Joj što si mi lijepa na prvoj fotkici, baš ti samopouzdanje pršti iz očiju draga moja! <3
    I kod mene se sve slaže po principu prioriteta, samo što posao zauzima broj jedan i onda sve ostalo slažem ispod toga i moram priznati da savršeno funkcionira. Znam što moram, znam što želim, ove godine i dalje imam planer koji više služi kao podsjetnik za sve rokove i kad moram kupiti wc papir i ful sam zadovoljna :)

    ReplyDelete
  3. Jako mudra poruka i jako potrebna u današnja vrijeme u kojem vlada 'must have/must see/must do' filozofija. Sve se mora vidjeti, sve znati, sve doživjeti, a zaboravimo se zapitati zašto...zašto nam sve to treba? i može li nam mozak uopće upiti sve to?

    Meni olakšanje predstavlja npr. to što nisam u toku s puno toga, ne trudim se biti i nije mi neugodno što nisam. Što ne znači da je to nešto loše, biti u toku, dapače, ali kao što kažeš sve je pitanje prioriteta. Nekad moramo odgoditi ili zaboraviti neke stvari da bi se posvetili drugima...i to je u redu. To ne znači da smo prestali živjeti. Mislim da ništa ne gubim u životu ako nisam bila u kinu više od godinu dana iako sam nekada bila filmofil. Sve u svoje vrijeme. Možda će mi baš zato taj jedan film godišnje koji ću pogledat u kinu zaista nešto predstavljati i ostaviti poseban dojam.

    Svi mi imamo svoje obaveze i treba znati kada stati, kada ne treba preuzimati na sebe neke druge obaveze. Sto puta sam od nečega odustala jer nisam imala vremena i onda baš kad nisam to očekivala sve se posložilo i dobila sam to vrijeme za napraviti to nešto što sam htjela. Nikad se ne zna. Bitno je znati što nam je najvažnije, znati bez čega možemo i biti iskren prema sebi.

    Odlično napisan članak...veliki pozdrav<3

    ReplyDelete
  4. Bravo za ovako iskren i dubok tekst! Ja sam upravo ta koja stalno pravi neke spiskove, to-do liste i sl. gluposti, a svesna sam da ukoliko se opustim možda ću upravo biti produktivnija u svakom smislu. Baš mi je legao ovaj post najiskrenije.
    Predivna si na ovim fotografijama, a košuljica mi se baš baš dopada.
    Pusica

    ReplyDelete

Thank you for all your comments! They always make me smile! <3

Blogger Template Created by pipdig