11/10/2016

Lifestyle// Game of balance


“Your hand opens and closes, opens and closes. If it were always a fist or always stretched open, you would be paralysed. Your deepest presence is in every small contracting and expanding, the two as beautifully balanced and coordinated as birds' wings.” 

― Jalaluddin Rumi

Nikada nismo živjele u "slobodnijem" vremenu, a nekako mi čini da je ta ista "sloboda" puno puta samo mrtvo slovo na papiru. Barem za nas većinu. Čini mi se da živimo u svijetu polova, u svijetu ekstrema, u svijetu crnoga ili bijeloga gdje sav onaj središnji spektar, iz nekog razloga, ostaje zakinutim. Ili smo možda mi te koje smo zakinute?

Zašto je današnjoj ženi toliko teško pronaći zdravu ravnotežu?

Postoje žene koje su odlučile biti majke. Razlikujemo dvije "vrste". Prve su one koje su odlučile posvetiti svo svoje vrijeme obitelji. Ispravan termin bi bio - domaćice ili kućanice ili kako već? E sad. S jedne su strane one koje će i zadnju kap krvi, znoja, atoma snage ispustiti za tu istu obitelj i pritom zaboraviti na sebe u tolikoj mjeri da će se na društvenim mrežama jedino moći "pohvaliti" s tjedan dana neopranom kosom i podočnjacima do poda. Drugi "klan" istih tih kućanica su pak one koje uz sve svoje obiteljske obaveze, bez problema, stignu i na manikuru i pedikuru i u shopping te se na istim tim tim društvenim mrežama mogu pohvaliti beskrajno savršenim selfijima s tri klinca u naručju, isto ili gotovo isto savršnim kao i one same. Sredine nema.

Sagledajmo trudnoću, to divno "drugo stanje" žene...S jedne su strane one koje od kada se na testu pojavi "plusić", zapadaju u stanje teške nemogućnosti disanja, a kamoli ičega drugoga i tih devet plus mjeseci, one nisu u stanju činiti ništa drugo osim kukati koliko im je nepodnošljivo teško iz ovog ili onog razloga. S druge pak strane postoje one koje, nakon što u smeće bace test na kojemu se pokazao isti "plusić", nastave uobičajene aktivnosti samo barem tri puta teže. I onda se penju na sve moguće planine, u teretani isprobavaju utege koje bi inače zaobilazile u širokom luku, odlučuju upisati tečaj mačevanja, dijete rode na tom istom vrhu planine, a dok ih djelatnici Gorske službe spašavanja voze u bolnicu, na društvenim mrežama objavljuju fotku postporođajnog trbuha s vidljivim six packom i porukom "tko još ima trudnički trbuh?" (plus tri emotikona s napetim bicepsom). Sredine nema.

Ovo su bile samo majke. A što je s onima koje to nisu? Ili pak onima koje su majke ali i rade? Eh, i tu nam je situacija vrlo slična. Ukoliko si direktorica Svemira, onda sigurno nisi majka. Možda i jesi, ali sigurno nisi dobra majka. Možda si samo poslovna žena i okrećeš oči na one koje uopće pokušavaju imati djecu. Ukoliko imaš djecu, jedva čekaš da oblatiš onu koja ih je odlučila ne imati radi karijere. Ili imaš djecu ili imaš karijeru. Ukoliko imaš oboje, ili nisi dobra majka ili nisi dobra u svom poslu...Sredine nema.

Činjenično je stanje da sredina postoji. Sredina je tu. Da, baš tu. Sredina je nešto što se zove stvarni život. Sredina jest da trudnoća NIJE BOLEST, ali JEST "DRUGO STANJE". Ukoliko nemaš medicinskih komplikacija SMIJEŠ nastaviti s normalnim životom, ali NE TREBAŠ sebi i (nepoznatom) svijetu oko sebe dokazivati da je osvajanje Mount Everesta u osmom mjesecu trudnoće super preporučljivo i zdravo. Sredina jest da ćeš, ukoliko želiš, pronaći vremena oprati kosu barem jednom tjedno uz sva noćna buđenja/dojenja/ postporođajne teškoće, ali je isto tako sredina da ne trebaš dva dana nakon porođaja (koliko god on lagan bio) biti u šetnji shopping centrom s friško ofarbanom i isfeniranom kosom. Sredina je znati da je SVAKOJ majci ponekad teško. JER teško je biti majka. ALI, sredina je i shvatiti da TI kao osoba, ne prestaješ postojati nakon što si postala tom istom majkom ili da će te dijete manje voljeti zbog toga. Sredina je i nekada objaviti fotku u savršenoj večernjoj haljini koju vam je klinac, tri sekunde nakon okidanja, zaprljao čokoladom, Sredina je znati da ukoliko ste već obule te nove štikle od deset centimetara za šetnju shopping centrom, da u tim istim štiklama morate biti spremne i trčati za vašim klincem kada krene u devastirajući pohod po kafiću. Sredina je prihvatiti one koje imaju djecu, ali i one koje nemaju. Sredina je gledati dalje od vlastitog života i vlastite perspektive.

"Žena, Majka, Kraljica" su samo riječi pjesme. U STVARNOM životu ne postoji osoba koja je sve to. Uz svo poštovanje britanskoj monarhiji, sumnjam da je i Elizabeta II bila nepogrešiva žena, brižna majka i savršena kraljica. Moramo se složiti da su joj neke "dužnosti" legle bolje od drugih.

Sredina je znati da nismo savršene i da se trebamo prestati truditi biti takve. Sredina je i prepoznati svoje slabosti i poraditi na njima. Sredina je težiti vlastitom zadovoljstvu radi sebe same, a ne radi drugih i ne zato da bi (uvjetno rečeno) bile bolje od drugih. Ljudi koje nazivate SVOJIMA, voljeti će vas sa šminkom ili bez, u trenirci ili štiklama, zaposlene ili nezaposlene, punije, mršave ili fit.  Ali hoćete li vi sebe same? 



SHARE:

15 comments

  1. Potpuno se slazem. Ja sad pak moram priznati da je moja mama jedna suluda sredina. tata je radio 12 godina vani, a ona je hendlala brata i mene i to jos u pubertetu sama i uz to izhendlala takvu karijeru da ti mozak stane. specijalizacija dok smo bili bebe, doktorat u vrijeme puberteta i sad je vec i primarius..gledam je danas jos vise s postovanjem i cudenjem odakle joj tolika snaga.. i onda sam shvatila da je zapravo najbitnije da se zena najbolje osjeca u svom odabiru i da se pritom zna dobro organizirati. pa makar bila "samo" domacica. Ako je zena sretna i zadovoljna, to ce zraciti iz nje. Sretna zena - uspjesna majka/pravnica/ekonomistica/doktorica/prodavacica. To je sigurno. a ova preseravanja sa trudnickim trbuhom u planinarenju i bebama od 6 dana na putovanjima oko svijeta - zaista nerealno. mozda ima koja mama da to zaista uspjeva, ali svaka zena koja je i majka ZNA koliko je to naporno i gotovo nemoguce.. ali razlicite smo i svatko ima svoj nacin zivota. trebale bi prestati jedna drugoj biti konkurencija..
    Cmok cmok lijpa mamice

    ReplyDelete
  2. Potpuno se slazem. Ja sad pak moram priznati da je moja mama jedna suluda sredina. tata je radio 12 godina vani, a ona je hendlala brata i mene i to jos u pubertetu sama i uz to izhendlala takvu karijeru da ti mozak stane. specijalizacija dok smo bili bebe, doktorat u vrijeme puberteta i sad je vec i primarius..gledam je danas jos vise s postovanjem i cudenjem odakle joj tolika snaga.. i onda sam shvatila da je zapravo najbitnije da se zena najbolje osjeca u svom odabiru i da se pritom zna dobro organizirati. pa makar bila "samo" domacica. Ako je zena sretna i zadovoljna, to ce zraciti iz nje. Sretna zena - uspjesna majka/pravnica/ekonomistica/doktorica/prodavacica. To je sigurno. a ova preseravanja sa trudnickim trbuhom u planinarenju i bebama od 6 dana na putovanjima oko svijeta - zaista nerealno. mozda ima koja mama da to zaista uspjeva, ali svaka zena koja je i majka ZNA koliko je to naporno i gotovo nemoguce.. ali razlicite smo i svatko ima svoj nacin zivota. trebale bi prestati jedna drugoj biti konkurencija..
    Cmok cmok lijpa mamice

    ReplyDelete
    Replies
    1. Kao prvo, svaka čast tvojoj mami. Vjerujem da joj nije bilo lako i da je puno toga drugoga možda morala žrtvovati da bi danas bila to što jest. Da, uvijek trebaš biti ponosan na svoj životni odabir i stajati iza onog što jesi, jer se dokazivati ne trebaš nikome. Hvala ti puno na svoj potpori, Sonjice :*

      Delete
  3. Slazem se, iako nemam djece, uvijek tezim nekoj sredini iako nas zivot nekada izbaci iz ravnoteze! Pogledati dalje od svojih granica je snaga covjeka, sloboda razmisljanja bez okova drustvenih normi i ljepota zivljenja! Desi se onaj period kada smo ranjive i mozda u tolikoj mjeri ne vidimo svoje kvalitete ali jedino prihvatljivo rijesenje je izraz "privremeno".Zena treba voljeti I prihvatiti sebe kako bi mogla prenjeti tu ljubav i djeci!Pretpostavljam da cu jos bolje razumjeti ovaj post nakon sto budem majka, a do ta-da veselim se citanju😊

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Ines! Majčinstvo jest nešto što se svakako treba doživjeti ili bolje preživjeti ;) da bi razumio... ali opet, puno je stvari tako. Mogu li ja shvatiti radnika u rudniku? Poanta je u onom uvažavanju o kojemu sam bila pisala i na tvome blogu. U svakom slučaju, od srca ti hvala na svoj tvojoj potpori! :)

      Delete
  4. Da znaš koliko sam puta htjela načeti tu temu, ako ne kroz post makar na IG jer i ja tako s vremena na vrijeme poludim na ono što vidim, pa se iznerviram, ali sam se zaustavila zbog toga što bi netko (a znamo da bi bilo takvih) na sve mirne duše odgovorio sa "što ti imaš pisati/pričati o tome, ti nisi majka" bez obzira što bi u sebi znao da sam u pravu i da sam pogodila pravu "žicu".
    Tih ekstrema oko mene koliko hoćeš. Od onih koje ne žele da ih se gleda samo kao na kućanice, i stalno to guraju u prvi planu i kada nitko ništa ne pita ili iskomentira, i kao trude se naći posao ili stvoriti nešto same jer to što su doma je samo prolazna faza, a sve što većinu vremena rade je okidanje selfija u liftu i hodanje po teretanama i trgovačkim centrima dok su im djeca u igraonicama istih jer im zapravo takva "trenutna" situacija odgovara.
    A tu je i jedna osoba s kojom sam bila jako bliska, koja je imala planova i ambicija i koju je trudnoća iznenadila, a sada niti nema namjeru tražiti ikakav posao jer "se ispunila kao majka i ništa joj drugo u životu ne treba". A nažalost, sa svakim novim ponavljanjem toga ustvari pokušava sama sebe uvjeriti u to, a ne ostale.
    Daleko od toga da sam si ja sve savršeno izračunala u životu, još manje znam kako će mi ići kada jednom i budem majka, ali ući ću u to više ili manje sređene glave jer eto me u toj nekoj fazi kada sam najzadovoljnija sobom po pitanju svega u usporedbi s...pa oduvijek i trudit ću se svim silama da ta nova uloga ne "ubije" verziju mene kakva sam sada. Prioriteti će se promijeniti, ali ako Bog da svima zdravlja, ne mogu se zamisliti da više ništa ne radim mimo djece i kuće. Uostalom, neka se nitko ne naljuti, ali svom djetetu jednom želim biti primjer da može sve što hoće i da granice postoje samo one koje postavlja samo sebi, kako mu to mogu objasniti primjerom ako se nakon njegovog rođenja zatvorim u kuću i gledam sama na sebe samo kao na majku i kao da je to dosta...od sada pa do kraja života?
    Kažem, ako Bog da svima zdravlja, duboko vjerujem da ću uspjeti ostvariti taj balans jer duboko vjerujem u tu sredinu koju si ti ovdje navela. Dok god slušam onaj glas u sebi, a ne sve te koje će reći da nit sam dobra kao majka niti u poslu, jer eto, guram i jedno i drugo. Ako tako bude, ja ću sretna odlaziti na spavanje, a oni sami znaju najbolje s kakvim demonima se bore kada ugase svjetlo.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zaboravih, potisnuh (trudim se raditi to s takvim "uspomenama"), ali je totalno prikladno za ovu temu..."najbolja" stvar koju već jesam doživjela po pitanju eksrema, polova, crnog i bijelog koje ovdje spominjemo..."prijateljski" mi je rečeno da ništa ja od svog života nisam napravila jer se nisam realazirala kao majka. Sve što ja gledam kao na uspjeh sve je to jedna velika nula. Da je biti majka jedina prava svrha žene. Što reći....

      Delete
    2. Beskrajno mi je drago što sam tebe "pogodila u žicu" i dotakla temu o kojoj si i sama htjela pisati. Portali plasiraju beskrajno glupe članke, prepisane od ne znam ni sama od kuda (i to svi copy paste-ju iste), a o nekim "stvarnim" temama nema ni govora. Na naslovnicama su samo one koje su "za tri mjeseca vratile staru liniju "ili pak "tužne" priče onih koje nisu te se bore s kilogramima nakupljenima u trudnoći. Točka. Najiskrenije, mene je najviše dotakla jedna naša "poznata" persona koja je cijelu trudnoću predstavljala kao "no big deal" da bi se opet žalila kako je trudnu nisu pustili preko reda u McDonald's-u. A onda je bila epizoda s trbušnjacima, dva dana nakon poroda i tu me dotukla. Stvarno mi je drago radi nje. Super. I netko može reći,neka se žena pohvali, kome smeta neka ne gleda...ali onda komentar kao - ostalim ljenguzama pokazujem da se može. Tužno i jadno i još jadnije. :(

      Ja sam bila mama koja je radila. Sada ne radim i tražim posao (sve znaš). Volim svoju djecu više od života, ali želim raditi. I reći ću to na glas. Ne želim karijeru, ali želim posao koji će me veseliti. Treba mi intelektualni stimulans toga tipa, trebaju mi ljudi. Ukoliko si domaćica i sretna, ne srami se. Budi ponosna jer je to jedan od najtežih poslova na svijetu. Imam iskustva i kažem da jest. Nemoj biti kakti ponosna, a nesretna u sebi. Ukoliko si prikriveno nesretna nećeš biti manje nesretna. Isto vrijedi i za one koje žele biti više s djecom. Ne ulazim u majke koje su primorane na posao da bi prehranile svoju djecu.

      Ovo zadnje neću ni komentirati. Postaviti ću samo pitanje- A što je s očinstvom?

      Delete
  5. Ja sam tekst pročitala nekoliko puta i evo već par sati mi odzvanjaju u glavi tvoje rečenice, duhovita poređenja koje si iznela na ozbiljan, a tako čitljiv način. 100% se slažem sa tobom. Nisam najbolji sagovornik na temu žene kao majke, jer zbog neodstatka iskustva ne mogu još uvek da sagledam neke stvari na potpuno svoj način, ali ona predstava koju ja imam o svemu tome je baš ta sredina i preplitanje, ukratko baš ta savršena haljina koja će za tren biti u flekama :) Tužno je što uz svu slobodu i vreme u kojem živimo, privilegija izbora ide iz krajnosti u krajnost. Ne uvek, ali često. Jeste, kosu je smor prati i bez dece, a njen nivo nečistoće nije srazmeran sa kategorijom dobre majke. Onda one što se penju na Mount Everest, svaka čast onome ko to radi ako je pritom neko ko je takvog duha bio i pre trudnoće, a pre svega, ako je to ono što baš do srži želi. Ispunjavanje nekih zamisli i dokazivanje ne znam kome, valjda nekom hejteru na IG je malo previše zamorno i potpuno besmisleno. Isto tako tema trbušnjaka. To je tako individualno i sve smo različitog sklopa. Isto kao što ja mogu da sagorim u sekundi sve što pojedem, nekome se lepi za telo vazduh koji diše. O temi posla i majčinstva bih tek svašta rekla. Nažalost, žene su kakve god bile i šta god radile, na meti predrasuda. Mi, žene smo po prirodnom sklopu stvari komplikovana stovrenja, pre svega same sebi. Ne smemo zaboraviti na sebe nikada, šta god to predstavljalo za svaku od nas. Ono što je meni pojam, tebi je možda najveća besmislica i to je ok. Različite ličnosti, stremljenja, želje, mogućnosti, opet posledica sve te slobode koja nam je data, a koju treba da prilagodimo sebi 100%. Nisam ti rekla ni delić svega što bih haha, ali shvataš moj stav. Uostalom, znaš me :) <3
    I da, Rumi mi je jedan od omiljenih umova svih vremena!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Telepatija, ja i ti :) Razumjela si me u potpunosti (no nije li tako uvijek ;)! Da, točno to, žalosno je da danas kada je toliko mogućnosti, sve svedeno na krajnosti. Što se sve toliko forsira i toliko stavlja u neke kalupe. Ohladite! Ali glavni je problem u nama ženama jer mi smo te koje si to radimo. I ja prva sam se znala uloviti u pretjerivanju i forsiranju. Radi koga? Jesam li dobila "hvala" što sam radila cijelu trudnoću, a trebala sam mirovati zadnjih par mjeseci. Da li me muž ili dijete manje voli sada kada ne peglam...ma daj! Treba stvarno znati stati na loptu i pronaći tu ravnotežu jer ćemo sve pregoriti do četrdesete! :)

      Delete
    2. <3 I meni je Rumi <3 Na tako jednostavan način te pogodi gdje treba. Hvala ti na svoj potpori i <3

      Delete
  6. Odlično si to napisala. Istina. Sredina je realnost. Mislim da se zena ne smije zapustiti samo zato sto je majka, a isto tako koja ce bolje izgledati dva dana nakon poroda i izaci zanosna i prelijepa iz bolnice je postala neka vrsta natjecanja. Zato ja volim svoju grupicu realnih Instagram mama kod kojih nema pretvaranja i preseravanja! :-*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Martinice! Natjecanje je prava riječ! Da...lijepo je gledati "sudoperke",ali mi koje imamo male tajfune, znamo koliko je to nemoguća misija! :)

      Delete
  7. Nazalost danasnje drustvo je puno osudjivanja, pa cak i od najblizih, danas sam bila kod prijateljice kojoj vlastita majka prebacuje (majka?!)sto se nije jos vratila na posao, a na bolovanju je jer joj je trogodisnjak imao operaciju-slomio bedrenu kost, sto je jako opasno kod djece...i sto reci onda? Za mene roditeljstvo je prvenstveno osoban izbor..a nekad ispada da neki imaju djecu radi drugih...dobro neki i nemaju izbor, za mene je izgleda priroda odlucila (barem zasada), ali nikako mi nije jasno zasto se forsiraju ti ekstremi...jos jedna stvar koju ne razumijem je kada se ljudi koji imaju djecu ne zele druziti s onima koju imaju i obrnuto!

    ReplyDelete
  8. Such a beautiful and powerful quote/analogy, my dear. Thank you very much for sharing it with us, I wish I would be able to read the rest of the text, but I believe whatever followed that quote must have been good and beautiful.

    Hugs & kisses,
    Maddie
    www.callmemaddie.com

    ReplyDelete

Thank you for all your comments! They always make me smile! <3

Blogger Template Created by pipdig