9/13/2016

Motherhood// Big (or not so big) changes


Došao je i taj dan. Odlazi...daleko...dobro, možda ne toliko daleko...no dobro, u drugu sobu.

Jer mi se smijete? Do kraja teksta vjerojatno budete. Ne krivim vas, jer se i ja smijem sama sebi. Na početku, razjasnila bih par stvari. Ab ovo...

Status 1.: imati dijete mi nije još ni u peti
Kada ću ja jednog dana imati dijete, moje će dijete od prvog dana imati svoju sobu i neće niti slučajno spavati sa mnom u sobi, a kamoli u krevetu. Točka.

Status 2.: trudna
Kada se maleni rodi, možda je ipak bolje (radi dojenja i noćnih buđenja) da krevetić bude pored mojega. Što ako prestane disati, a mene nema pored...Definitivno u mojoj sobi! 

Status 3.: rodila
Dobro, spava u našoj bračnoj sobi, ali u svome krevetiću. Nema šanse da se preseli u krevet... Ne razumijem kao si to roditelji dopuste i onda kukaju da im se klinac ne da iz kreveta do škole! 

Status 4.: prva bolest i statusi pod rednim brojevima 1, 2 i 3 padaju u vodu
Noć. Prva temperatura. On i ja sami, muž je u noćnoj. Temperatura divlja, a s njom i ja. Mobitel je topliji od bolesnog djeteta, jer ja manijakalno guglam SVE što je ikada ikoji pedijatar zabilježio o povećanoj temperaturi kod dojenačke djece. Paracetamol, ibuprofen, oblog, tekućina, kombinacija, bolnica, osip, vrućica...ne mogu siroto dijete ostaviti samo u krevetiću! Nisam oka sklopila već osamnaest sati...što ako dobije konvulzije, a ja spavam. Ne, samo noćas će biti sa mnom. Samo noćas. Samo noćas.

Status 5.: majka koja spava s klincem 
Evo me! Ta sam! Nadam se da vas ima još koja...Vjerujem da se iz prethodnog statusa dalo naslutiti da je "samo noćas" završilo na oko približno 1400 noći. Jesam li sretna zbog toga? Nisam sretna kada me gura i lupa nogama. Nisam sretna što od cijelog bračnog kreveta, ja praktički spavam na rubnim gredicama da bi on mogao spavati dijagonalno. Nisam sretna što je njemu uvijek vruće pa nogama gura pokrivač na pod i meni onda bude zima. Ne, nisam sretna zbog puno toga! S druge strane...toliko sam sretna kada ga čujem kako diše. Sretna sam što mi razvuče osmijeh na lice jer spava s otvorenim ustima i izgleda super smiješno. A znate li zbog čega sam najviše sretna? Ujutro, pred zoru, probudi se, onako "na pola" i šapne: "Mama, zagrli me!" I onda se ja privijem uz njega, ne previše jako (jer mu bude vruće pa to ne voli), već onako ovlaš prebacim ruku preko njegovog trbuha i zabijem nos u gustu, pikavu, kosicu. Svako jutro. Baš svako.

On: Znači, ja spavam gore, jer tako?
Ja: Tako je, sine! Tako si rekao da želiš...
On: Da. Ja gore, a braco dole. On je još mali, a ja sam veliki. Ja  sam gore.
Ja: Može sine!
On: I kupila si mi Jurić posteljinu?
Ja: Jesam. Oprana je i čeka da krevet stigne.
On: Dobro. Meni Jurić, a braci Tomica.
Ja: Može, dogovor! Sine, a znaš da ćete u sobi biti ti i braco, bez mame.
On (razmišlja): Mama, a tko će me onda grliti ujutro?
Ja (na rubu suza): Stari, ovako ćemo! Ujutro, kada se probudiš, ti se lijepo, polako spusti i trk mami u sobu na grljenje. Jer može?
On: Može mama! I onda mi upališ crtiće nakon grljenja! Ali samo meni, braci nećemo dati da se grli s nama...on je još mali. Njemu ne treba grljenje...

Krevet stiže za koji dan. Mislite na ovu, nekada snažnu ženu, a sada mimoznu (moja izmišljena izvedenica koja nije u duhu hrvatskog jezika, a potječe od sintagme-biti mimoza) majku koja mora preživjeti prvi veliki o d l a z a k.


SHARE:

6 comments

  1. Heh... Samo mame koje su istog razmisljanja znaju tocno o cemu pricas... Smijesno jest ali je stvarno i jako emotivno kad "odvajanje" pocne... Kao da je opet prekinuta pupcana vrpca. I tako svaki put kad se neki novi "odlazak" desi, onaj u vrtic, pa u skolu, pa kad vise nije cool drzati maminu ruku i sl.
    Saljem vam puno pusa draga! <3

    ReplyDelete
  2. A joooooj :D Kakav sladak tekst i kakav važan trenutak :) Mislim da većina majki kreće sa prvom stavkom pa se predomsili usput :D Verujem da ti je i ta ivica kreveta najudobnije mesto na svetu kad je tvoje luče uz tebe. Sada će ti biti ipak udobnije, a reći ćeš nam već kako napreduje eksperiment odvajanja i ko će zapravo gde da spava :) Uživaj u svom grljenju i maženju jer neće biti zauvek u toj fazi :D

    ReplyDelete
  3. Ja se uvijek sjetim one Abbine pjesme Slipping Through My Fingers... Ta me pjesma uvijek posebno dirne i baš se osjeti da ju je napisala majka....i nekako mi se čini da u roditeljstvu ima puno takvih teških odvajanja. Preseljenja djeteta u vlastitu sobu, pa kao što Natali gore kaže taj prvi polazak u vrtić, pa u školu....Djeca rastu tako brzo da je stvarno svaki trenutak dragocjen.

    Mislim da puno više djece spava u krevetu roditelji "neslužbeno" nego što roditelji priznaju...koliko znam moja nećakinja "spava" u svom krevetiću otpočetka, ali svaku noć kao padobranac uskače u krevet roditelja, a možda je i s nećakom bilo tako dok nije dobio svoju sobu, ne sjećam se više. Sjećam se samo kada je prvi put iskočio iz svoga krevetića i pao na glavu, a ja sam bila cijela u panici jer nisam znala što se točno dogodilo, ni gdje je zaspao, samo sam čula neki lom i nikako nije bilo jasno kako se uspio popeti, a on mi ništa nije mogao reći jer je imao godinu dana i još nije znao pričati pa sam zvala sve s redom s mobitelom. Na kraju je sve završilo s malom modricom na glavi koja se tek kasnije pojavila, a on nije ni zaplakao...tek kasnije kad je naučio pričati konačno nam je mogao ispričati sve moje misteriozne dogodovštine.

    ReplyDelete
  4. awww so cute! xx. gigi. www.gigikkitchen.com

    ReplyDelete
  5. Jao, kako je sve receno divnoooo. Bas sam se raznezila, podseca me skroz na pricu moje kume :-)
    Pusa prekrasnoj mami i njenim decacicima

    ReplyDelete

Thank you for all your comments! They always make me smile! <3

Blogger Template Created by pipdig