9/22/2016

GUEST COLUMNIST// ELA NEL PAESE DELLE MERAVIGLIE #2

*Foto* U sitnice se najlakše zaljubiti, prva moja talijanska instant ljubav pogled je s prozora kuhinje...rana ljetna ustajanja, kavica i čekanje da sunce proviri i zagrije kroz zelenilo sa stražnje strane zgrade.


 
"Never make your home in a place. Make a home for yourself inside your own head. You'll find what you need to furnish it - memory, friends you can trust, love of learning, and other such things. That way it will go with you wherever you journey."
- Tad Williams -
 
Nakon 2012. godine i Ligurije stigla mi je 2016. i Lombardija. Obje "onaj moj" dio Italije. Italije u kojoj mi se svaki dan čini kao još jedan dan godišnjeg odmora, a u kojoj se nikada nisam osjećala kao turist. Čudan neki osjećaj, iduće dvije godine biti na duuuuuugom godišnjem, a biti kod kuće. A divan ćemo grad zvati domom minimalno 730 dana.
 
Tek što sam prihvatila činjenicu da umjesto ostanka u prvom zajedničkom, kompletno uređenom i našem stanu, pakiramo kutije i selimo 600 i nešto kilometara dalje, i složila plan za jedno ludo, kako privatno tako i poslovno ljeto - nova promjena. Umjesto početkom devetog mjeseca žele ga na poslu vidjeti dva mjeseca ranije i moji planovi još su jednom poslužili kao idealan primjer one kako su planovi najbolji način za nasmijati Boga. Život piše svoje romane i vrijeme je da to i prihvatim.
 
Kako je datum preseljenja pobrzan za dva puna mjeseca, naša potraga za stanom uvelike je kasnila. Milan je, spomenula sam u prošlom druženju s vama, otpao kao mogućnost i okrenuli smo se predgrađu. Nećemo imati posla s HŽ-om, brzi vlakovi ovdje predstavljaju upravo to i neko manje mjesto na pola sata vožnje udaljeno od posla postalo nam je najsnažnija opcija. I dok smo mi planirali jedno mjesto život je napisao novu stranicu romana mimo nas (opet) i preko starih talijanskih prijatelja stigli smo do stana u 40-ak kilometara (i 20 minuta vlakom) udaljenom glavnom gradu Provincia di Pavia.
 
Kada ravnalom povučete crtu između njega i Zagreba ona prolazi kroz Trst, Veneciju i Padovu, a za malo "promašuje" Veronu. Nismo loše prošli, zar ne? ;)
 
Duga i bogata povijest i nevjerojatne količine zelenila ono je što nas je u potpunosti privuklo, mjesto gdje se ima gdje, zajedno s njuškicom, lunjati i istraživati, a da niti ne izađemo iz grada. Twin towns navodno su francuski Besançon, ali i grčki Zakynthos iako do dan danas nisam pronašla nikakve paralele s potonjim. Veselilo me i to što nas je u stanu čekalo samo ogledalo, ventilator i krevet na napuhavanje što je značilo samo jedno, preko nekoliko pohoda u Ikeu, a jesam li rekla da smo od mog najdražeg komadića Mediterana udaljeni manje od dva sata vožnje?
 
Između prve i druge runde prevoženja potrebnih stvari, susjed nam je priredio iznenađenje i u talijansku nas je avanturu krenulo četvero. Dobili smo pojačanje u liku jednog, tada skoro jednogodišnjeg, neodoljivog mačića koji je i tako više vremena provodio kod nas na balkonu nego u susjednom stanu. A naš novi početak startao je s prvim danom ljeta, donio nam je sporije dane u odnosu na one zagrebačke, cool susjede i  brojne vikende na obali o čemu više u idućem tipkanju.
 
Do tada puse od friško udane Ele koja na tjedan dana Italiju mijenja Grčkom. I hvala vam što ste, još jednom, virnuli među ove moje retke. :)

SHARE:

4 comments

  1. čestitke na friškoj udaji:)! Mislim da je predgrađe svakako pun pogodak, čula sam da je Milano prekrcat, pomalo i zagađen, a i stanovi su tamo preskupi, pogotovo za iznajmljivanje...puno je ljepše negdje u predgrađu. Do Milana vam je uvijek blizu, a nije ni Istra daleko...u međuvremenu, uživaj u zelenilu i šetnjama što više. Ja ponekad kada nemam vremena prošetam doslovno 500 metara krug oko kuće i odmah mi je bolje, a kada imam vremena onda su tu duge šetnje koji liječe dušu. Predgrađe je zakon...Kao što kaže ona poznata pjesma- potraži me u predgrađu....

    pozdrav i tebi Ivanice, lijepo je vidjeti još jedno gostovanje:)!

    ReplyDelete
  2. I opet sam pomislila zar je već kraj? :D Na neki način mi ova priča dođe kao produžetak leta, a ceo spoj okolnosti je samo potvrda onoga da ne možemo baš na sve da utičimo i da nas život sam postavi tamo gde treba, kao i u pravom trenutku. Lokaciju verujem da nema ko ne bi poželeo. Pitam se da li ćemo uopšte naići na neku italijansku manu ili je ona možda baš onakva kakvom se idealizuje... ;) Život u manjem mestu, a blizu većeg grada je najbolja opcija ako se ja pitam :)
    Spoj vas dve na jednom virtuelnom mestu je samo učinio da vas volim još više :) <3

    ReplyDelete
  3. Ja prosto uzivam u tvojoj italijanskoj avanturi! Mislim da je mozda i bolje sto ste se nastanili u predgradju, jer imate mir i vreme onda nekako sporije tece, a grad vam je blizu da skoknete kad god ga se zazelite.
    Cekamo nastavak, a do tada uzivaj i za nas u Grckoj :-*

    ReplyDelete
  4. Hvala svima na lijepim riječima, te hvala što uvijek pronađete vremena pratiti Eline avanture ovdje na mome blogu! Veliko hvala i u njeno i moje ime! Ljubim vas! :*

    ReplyDelete

Thank you for all your comments! They always make me smile! <3

Blogger Template Created by pipdig