8/26/2016

Personal// 32



Jučer smo, kao i gotovo svakoga dana koliko smo na odmoru, bili na plaži s klincima. Turistička je sezona već lagano na izmaku i u malenim, primorskim mjestima, manjak lokalnih gostiju se već dobrano osjeća. Tako je bilo i jučer na našoj plaži. Mi, te još možda dvije obitelji s djecom. Klinci su se vrlo brzo upoznali i "okupirali" malenu cestu koja dijeli plažu od prvog reda kuća.

Uvijek uživam gledati malene u igri. To je odmor za dušu i srce. Iskrenost, spontanost, smijeh i sreća. Nema tu mjesta ničem drugom.

Tako sam se i  jučer uhvatila u promatranju tog, najljepšeg oblika životnog igrokaza, kada mi se pogled zaustavio na još jednom paru dječjih očiju. Taj par očiju nije bio na cesti s ostalima. Nalazio se u dvorištu prve kuće uz samu cestu i kroz visoku se ogradu "igrao" s ostalim mališanima. Zbog invalidskih kolica i bolesti, malena se djevojčica nije mogla tjelesno pridružiti igri već ih je samo netremice promatrala.

Predivno je lice krasio veliki osmijeh. Nije tu bilo mjesta ljubomori ni zavisti. Nije bio onoga - zašto ja ne mogu, a oni mogu? Nije bilo onoga - zašto ja, a ne oni? Nije bilo onoga - blago njima, jadan ja. Nije bilo niti trunke ičega osim čiste ljubavi i sreće. Iako nije mogla ispustiti ni glasa, njezine su oči vikale glasnije od bilo kojeg djeteta na ulici.

U jednome trenutku, jedna od djevojčica s ceste ju je primijetila te joj je veselo mahnula. Majka djevojčice u kolicima ju je pozvala imenom i zamolila da se popne do njih. Djevojčica je pristala te se u trenu našla tik do kolica svoje, malo starije prijateljice. Pomilovala ju je po obrazu te dugo držala za ruku. Komunicirale su. Jedna riječima, a druga očima. Nakon nekog vremena, djevojčica je poljubila prijateljicu u kolicima te se vratila ostalima na cestu.


Nakon ovoga, što zdrav čovjek može poželjeti za rođendan? Što može poželjeti, a da mu već to isto nije dano? U svakome od nas leži duša djeteta. U svakome od nas leži čisto srce. Mi smo ti koji ga svjesno dajemo na krive stvari i kaljamo lošim postupcima. Mi smo ti koji odabiremo.

Za svoj trideset i drugi rođendan želim samo čisto srce i oči djeteta. Želim snagu i vodstvo da svoju vlastitu djecu odgojim na isti način. Želim da izaberu teži, ali ispravni put. Želim da gledaju i žive srcem. Želim da u duši zauvijek ostanu djeca.

Želim ono što već imam. I ništa više.

SHARE:

14 comments

  1. so nice pics ^_^ xoxo dear

    www.myglampond.com

    ReplyDelete
  2. Kad ona kaže da joj pisanje ne ide od ruke, a meni su suze pošle od lepote... Već su mi emocije bile načete svime danas i od jutros (znaš već <3) a ovo me je dokusurilo. Sve što si rekla je tako dirljivo, tužno a pozitivno u isto vreme, tako jednostavno, a sve je rečeno. Ne znam iz kog razloga većina odraslih ljudi gubi taj dečiji duh i dobronamernost. Samo znam da ti nisi jedna od njih i uz takav primer koji daješ svojoj deci, neće biti ni ona. I ja obožavam da gledam decu kako se igraju na plaži. Ona su zaista pravi pokazatelj i smernica kako treba živeti i gledati na život. Koliko je lepo što si napisala, toliko i slike fantastično dopunjuju celu priču. Mislim da nisi ni svesna koliko si lepa. Podjednako spolja kao i iz unutra. Žena za primer i uzor u svakom smislu. Čast mi je što si moja prijateljica <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti puno na divnim riječima, Tijanice moja! Tvoja ljubav i prijateljstvo mi mnogo znače i riječima ti ne mogu dovoljno zahvaliti! <3 :*

      Delete
  3. E draga moja, i tako sam ja ostala bez teksta, što se gotovo nikad ne događa. Ovo se baš nekako nadovezalo na stvari koje mi se zadnjih dana vrte po glavi, a ti si sve tako lijepo sročila da imam dojam da ću komentiranjem samo pokvariti to ozračje koje si stvorila. Uz zdravlje, ova tvoja želja je zapravo jedina bitna stavka u životu, zadržati to dijete i djetinje u sebi, upravo zbog toga se često i sama u nekim razmišljanjima volim vratiti u prošlost, u stare dnevnike, želje i snove da me vrate natrag u ravnotežu kad iz nje ispadnem. Od srca ti želim da ti se želja ostvari, ma znam da hoće...zapravo ti to sve već i jesi tako da naprosto samo trebaš nastaviti ovako, a tvoji dečki mogu biti najsretniji na svijetu što imaju takvu mamu i uzor za sva vremena :)) <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Baš ste me rascmoljile sve od reda! :) Hvala ti draga! Drago mi je da su riječi ostavile traga, to je uvijek lijepo čuti. Hvala na lijepim željama! :)

      Delete
  4. Such gorgeous shots,u look amazing
    Keep in touch
    www.beingbeautifulandpretty.com
    www.indianbeautydiary.com

    ReplyDelete
  5. Prekrasno, prekrasno i ne znam... Bez teksta sam draga moja! Svaka ti cast na ovako velikom, cistom i toplom srcu i dusi. Sve si tako lijepo rekla, bolestan i bespomocan covijek zeli samo jedno dok zdrav zeli milijun i jednu stvar. Tek kad shvatimo koliko smo zapravo bogati je dan kad mozemo biti u potpunosti zahvalni za sve sto imamo i necemo nikad "morati" imati nesto ekstra da bi bili sretni i ispunjeni jer sve sto nam je potrebno, vec imamo.
    Od srca ti zelim sretan rodjendan! Ljubi malce!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Puno ti hvala, draga Natali! Da, većina ljudi već i imamo što im treba za sreću, samo toga nisu svjesni. Važno je same sebe podsjećati s vremena na vrijeme! :)

      Delete
  6. Wow, kakav prekrasan post! Toliko lep i emotivan tekst koji davno nisam imala prilike da pročitam.
    Prekrasna naša Ivanice, želim ti od srca sve najlepše, jer se vidi da si divna dušica, požrtvovana mama i žena zmaj :-)
    PS. Fotografije su san snova, prelepa si :-***

    ReplyDelete
  7. Prekrasan tekst, stvarno si divno ovo napisala. Posve si u pravu...mi smo ti koji sami odabiremo kojim ćemo putom poći, putom davanja ili putom ljubomore, a ti se neki izbori zapravo prave i putovi odabiru puno ranije nego što smo mislimo. Nema nevažnih odluka, uvijek postavljamo temelje nečemu, čak i djeca donose odluke svaki dan...a ako oni mogu, s manje iskustva od nas, izabrati bolje, biti bolji ljudi, koje je onda naše opravdanje? Doista se trebamo ugledati u djecu, u njihovo jednostavno prihvaćenje i prirodnu ljubav. Najlakše je prepustiti se crnim mislima, meni se isto to nekad dogodi i zaboravim kako je život dar i kako nismo nikad nemoćni kao što to mislimo.

    Fotografije su prelijepe, baš zračiš!!!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti puno, draga moja! Djeca su najbolji učitelji... što ih više promatram, to bolje vidim koliko sam blizu ili daleko od čistog srca! Trebamo se podsjećati svakodnevno... i ja puno puta zaboravim i uhvatim se u kukanju, ali najveći je blagoslov shvatiti kada griješiš, a ne biti slijepac. Pusa :*

      Delete

Thank you for all your comments! They always make me smile! <3

Blogger Template Created by pipdig