6/12/2016

Personal// Una vita sola


ENG
And so I started writing a post about fitness and health, but it just didn't work out. Soon after, I decided that I will write about motherhood instead, but again, I didn't know what topic to choose first. Meanwhile, we also took  pictures for an outfit post, but I wasn't  satisfied with the quality of the pictures... and then, life happened and left a mark... tears and laughter at the same time.

I met V. at my second year of college. We were both studying Italian language and literature and very soon the magic happened and we became inseparable. When I remember those days, and believe me, I haven't for quite a while, I can only see boxes and boxes of cigarettes (yes, I did smoke once), liters of drank coffee, lots of fun, exams, irregular verbs, prepositions, translations, studying during long summer months, debates about vegetarian way of life, home party's, tears and joy... I see one beautiful friendship. When I decided to change college, even though we didn't see each other every day like we used to, we still continued to share the thick and thin.

One week after she finished college, V. decided to visit Argentina. For some time, we did exchange e-mails, but then life happened and we lost contact.

A few days ago, I decided to check my Facebook (and I don't do that quite often) when I saw HER message in my inbox. She was in Zagreb and wanted to see me. She sent me her phone number also... I'm typing and yelling and crying... the message was sent ten days ago... will I make it? Is she still here?

Just two days before her departure, we are standing and hugging under her green umbrella. She looks the same. Like me, she had two kids, but she is just the same... those same, warm eyes and a big smile. Even now, while writing this, I want to cry... We didn't have much time... still, it felt like we never parted.

Maybe we live an ocean apart, but the second chance has been given to us. Still, Atlantic ocean is not THAT big... I gave her a book... it might sound cheesy, but I truly believe in the words I wrote as a dedication...  Una vita sola non puo' bastare per dimenticare un' amicizia che vale...


HRV
I tako sam ja počela tipkati post o vježbanju i zdravom životu... nije išlo. Ubrzo sam se prebacila na majčinstvo, ali ni tu nisam znala koju bih temu odabrala kao prvu. Treba li uopće kakav uvod ili ne? U međuvremenu sam i uslikala jedan outfitić, ali nisam bila zadovoljna kvalitetom, jer svijetlo nije bilo dobro... I onda me odjednom zadesio život. I ostavio traga... suze i smijeh istovremeno...

V. sam upoznala na drugoj godini faksa. Zajedno smo studirale Talijanski jezik i književnost. Vrlo se brzo dogodila "ljubav", onaj ženski klik, te smo postale nerazdvojne. Kada se sjetim tih dana, a dugo nisam, vjerujte mi, vidim samo kutije i kutije popušenih cigareta (da, nekada davno sam pušila) i litre ispijenih kava, puno smijeha, živciranje radi ispita, konjuktive, nepravilne glagole, slaganje vremena i prepozicije, prijevode, zajednička učenja u ljetnim mjesecima, polemike oko vegetarijanstva, kućne tulume, suze i smijeh... vidim jedno divno prijateljstvo. Kada sam ja "zeznula stvar" i odustala od Filozovskog te prešla na Ekonomiju, unatoč tomu što više nismo bile skupa svakog dana, nastavile smo se viđati barem jednom tjedno i dijeliti "dobro i zlo".

Tjedan dana po završetku faksa, V. je odlučila otići u Argentinu. Neko smo vrijeme izmjenjivale mailove, međutim, opet se dogodio život  i činjenica da ja nikako nisam željela otvoriti Facebook ili pak ona "daleko od očiju - daleko od srca", te je svaka završila u nekom svom filmu i na svojoj strani svijeta.

Prije par dana, sasvim slučajno, odlučila sam baciti pogled na taj, meni toliko omraženi Facebook (koji sam ipak u međuvremenu ovorila) i u inboksu sam ugledala njezinu poruku. U Zagrebu je te bi  me željela vidjeti. Šalje mi i svoj broj... ali, ali, ALI, datum je od prije deset dana. Pišem, vičem, plačem, hoću li uspijeti?

Dva dana prije njenog povratka... pada kiša, a mi se grlimo ispod njezinog zelenog kišobrana. Ista je. Kao i ja, postala je mama dvoje klinaca, ali je ista... iste, tople oči i onaj veliki osmijeh. I sad mi se plače kada ovo pišem... Vremena je bilo (pre) malo... ali kao da se nismo nikada ni rastale.

Možda jest svaka na svojoj strani svijeta, ali ovoga puta nam je dana druga prilika. Uostalom, nije Atlantski ocean tolikoooo velik...  Darovala sam joj knjigu. Može zvučati  otrcano, ali duboko vjerujem u posvetu koju sam napisala... Una vita sola non puo' bastare per dimenticare un' amicizia che vale...




SHARE:

11 comments

  1. Divno mila! Uživala sam u ovim iskrenim rečenicama. Jako mi je drago sto si ponovo uspostavila kontakt sa dobrom prijateljicom i sto ste uspele da se vidite iako je kratko trajao susret. Ali, biće prilike opet kad tad. Jer, život nas uvek iznenadi kad se najmanje nadamo :-)
    Lep pozdrav

    ReplyDelete
  2. Pravo prijateljstvo je čarobna stvari i jako mi je drago što si se uspjela vidjeti sa starom prijateljicom, sigurna sam da je to bio poseban susret...imaju ta neka prijateljstva koje ništa ne može razdvojiti, prođe godina, dvije, pet i onda se nađete na kavi i kao da je bilo jučer, kao da se pozdravile prije par sati...zanimljivo je to...Neki odnosi baš trebaju truda i odricanja i nije da se ne treba truditi, ili da toga nisu i vrijedni nego me fascinira kako su neke veze tako jednostavne i prirodne, kao da žive nekim svojim životom. Ta su prijateljstva stvarno nešto posebno.

    ReplyDelete
  3. Oh my this is so sweet! Cara mia, le amicizie vere rimangano sempre, nonostante le lontananze, il non sentirsi più frequentemente ed il non vedermi per molto. E la cosa più bella e magica è che quando poi ci si rincontra è come se il tempo si fosse mai fermato ed è sempre tutto uguale, è così anche con la mia più cara amica. Un bacione grande cara mia! xo

    ReplyDelete
  4. Baš divna priča o prijateljstvu i jako mi je drago čuti da ste se uspjele ponovno vidjeti nakon toliko godina! Vrijeme nam tako brzo leti i dok se okreneš shvatiš da su prošle godine, a da neke jako drage ljude uopće nisi uspjela vidjeti ni čuti svo to vrijeme jer...život. Pravih prijateljstava je jako malo i zaista su vrijedni svog uloženog truda. Nadam se da ćete se ubrzo ponovno vidjeti i da neće opet proći deset godina :* <3 A ja na kraju nisam stigla do Zagreba kao što sam mislila da hoću, ali stižem čim predam diplomski pa se vidimo! :))

    ReplyDelete
  5. E jesi me skoro rasplakala...malo je falilo. :)
    Čuvaj, ne daj...kako Matea kaže, onih pravih prijatelja imamo svega par, ali baš tih par vrijede čitavo bogatstvo i svakog truda. A još kada znaš da se druga prilika ne ukazuje svakome, tim više vjerujem da sada nastavljate tamo gdje ste ste jednom davno stale...jer da, kada su neke osobe u pitanju, niti Atlantski ocean nije toliko velik.
    Baš mi je puno srce zbog tebe i ovog tvog susreta. <3 :*

    ReplyDelete
  6. Pročitala sam tekst juče tokom dosadne vožnje metroom koju na kraju nisam ni osetila jer iako sam sve upila u dahu, prenela si me u neko sentimentalno rasploženje (meni i ovako ne treba mngo, ali... :p) pa sam se i sama zamislila nad tvojom situacijom. Kao prvo, mnogo mnogo mi prija što si razbila led i pokrenula i ovakav tip posta. Kao drugo, ne mogu da verujem da si pušila haha :D Kaže ti osoba koja ne podnosi dim i koja se nikada nije ni približila cigari :D Ali to je je nebitno sada nego eto, now you know :p
    Priča sa tvojom prijateljicom je prosto filmska i zaista se nadam da ćete ovog puta uspeti da održite kontakt jer je ovakav spoj samo dokaz da ni vreme ni daljina ne mogu ništa ljudima koji se nađu i prepoznaju na tom nekom višem nivou. Ne mogu da kažem da znam kako je jer su neki meni dragi ljudi iz prošlosti ostali u prošlosti uglavnom sa razlogom, i ne razmišljam previše o tome jer uprkos onim prijateljstvima koja su tu od prvih do poslednjih dana, većina ljudi jednostavno dođe i prođe. Utoliko se više treba držati onih koji ne prolaze jer takvi se baš retko nađu. I meni je malo falilo da zaplačem. Iskreno se nadam da ste se pronašle opet kako se više nikada ne biste razdvajale <3 <3

    ReplyDelete
  7. Lovely post dear! Have a great week! xx

    ReplyDelete
  8. Absolutely wonderful!

    ** Join Love, Beauty Bloggers on facebook. A place for beauty and fashion bloggers from all over the world to promote their latest posts!


    BEAUTYEDITER.COM
    INSTAGRAM @BEAUTYEDITER

    ReplyDelete
  9. divan tekst <3
    i ja imam svoju žensku srodnu dušu... samo što je život odnio na drugi kraj svijeta... međutim, vraća mi se brzo... :D
    xx
    http://www.littlemisstwiggy.com/2016/06/kiss-kiss/

    ReplyDelete

Thank you for all your comments! They always make me smile! <3

Blogger Template Created by pipdig